Statistika predstavlja jedan od najbitnijih pratećih faktora i predmet definisanja uspešnosti kada je sport u pitanju. Sportski događaji danas praktično su nezamislivi bez statističkih podataka koji su dostupni svima, kako na formativnom tako i na sumativnom nivou, praktično uz sam tok meča. Ipak, sa razvojem tehnologije i same sportske industrije, javlja se konstantna potreba i mogućnost za preciznijim i konkretnijim informacijama, a oni koji imaju bolje informacije, biće u prednosti u odnosu na one koji se zadovoljavaju znanjem koje već poseduju...
Klasični statistički podaci i njihova analiza, predstavljaju osnovu za praćenje učinka igrača. Broj poena, skokova, asistencija i ostali „standardni“ parametri, danas se podrazumevaju kao osnovni statistički podaci, ali i sam razvoj statistike, ukazuje na to da se prioriteti menjaju iz godine u godinu. Nekada je za praćenje statistike bio zadužen pomoćni trener, zatim jedan statističar, a danas imamo različite programe koji primaju zvučne informacije 8 statističara zaduženih za sve što se dešava na košarkaškom terenu, kao i kamere koje prate kretanje i praktično sve događaje (poput SportVU tehnologije), sortiraju ih i šalju povratne informacije u roku od nekoliko sekundi.
Kao dobar primer za evoluciju statistike u košarci, možemo uzeti praćenje broja skokova po utakmici. Naime, broj skokova koje igrač ostvari po utakmici u NBA ligi evidentiran je od 1950. godine (liga je osnovana 1946.). Do sezone 1974-1975, praćen je samo ukupan broj skokova, dok je tek 1974. godine, razdvojen broj skokova na skokove u napadu i skokove u odbrani. Danas, dostupni su parametri koji se odnose na broj skokova izražen u procentima za vreme koje je određeni igrač proveo na terenu, procenat dostupnih skokova koje igrač ostvari dok je u igri, podaci dok je određeni protivnički igrač na terenu ili van igre itd.
Sa svim dostupnim podacima novijeg doba postavlja se pitanje, kako odrediti najboljeg u određenom parametru? Da li je zvanično najbolji ujedno i najefektivniji? U sezoni 2012/2013 za najboljeg odbrambenog igrača NBA lige, proglašen je Mark Gasol, koji je potom svrstan tek u drugi najbolji odbrambeni tim lige. Kako je moguće da se sa svim dostupnim podacima, dogodi ovakav paradoks?
Pitanja poput ovih zainteresovala su me do te granice da sam u prethodnoj sezoni počeo da razmatram ove podatke kroz NBA ligu (gde su ovi podaci normalna stvar), preko Jadranske lige, 1. i 2. KLS, pa sve do ekipa koje sam treniram (mlađe kategorije). Počeo sam da nabavljam literaturu (naravno iz inostranstva, jer takvu literaturu ne mogu da pronađem u okolini), pravim svoje tabele u Ekselu i da istražujem. Shvatio sam da se u ovim podacima krije nezamislivo mnogo uglova iz kojih se učinak tima ili igrača može posmatrati i zaista vrednovati. Iako se apsolutno slažem da je iskustvo i osećaj veoma važan za košarku, lepo je imati određene informacije crno na belo, bar za trenera ekipe, koji će na taj način imati bolju sliku o stvarnom stanju tima, formi igrača i ostalim, sličnim stvarima. Nadam se da će oni koji su zainteresovani za ove, po meni zlata vredne informacije, na ovoj stranici pronaći inspiraciju, kako bi i sami krenuli u istraživanje. Takođe, nadam se da će i informacije koje budem postavljao biti od koristi u budućim istraživanjima.
Kao dobar primer za evoluciju statistike u košarci, možemo uzeti praćenje broja skokova po utakmici. Naime, broj skokova koje igrač ostvari po utakmici u NBA ligi evidentiran je od 1950. godine (liga je osnovana 1946.). Do sezone 1974-1975, praćen je samo ukupan broj skokova, dok je tek 1974. godine, razdvojen broj skokova na skokove u napadu i skokove u odbrani. Danas, dostupni su parametri koji se odnose na broj skokova izražen u procentima za vreme koje je određeni igrač proveo na terenu, procenat dostupnih skokova koje igrač ostvari dok je u igri, podaci dok je određeni protivnički igrač na terenu ili van igre itd.
Sa svim dostupnim podacima novijeg doba postavlja se pitanje, kako odrediti najboljeg u određenom parametru? Da li je zvanično najbolji ujedno i najefektivniji? U sezoni 2012/2013 za najboljeg odbrambenog igrača NBA lige, proglašen je Mark Gasol, koji je potom svrstan tek u drugi najbolji odbrambeni tim lige. Kako je moguće da se sa svim dostupnim podacima, dogodi ovakav paradoks?
Pitanja poput ovih zainteresovala su me do te granice da sam u prethodnoj sezoni počeo da razmatram ove podatke kroz NBA ligu (gde su ovi podaci normalna stvar), preko Jadranske lige, 1. i 2. KLS, pa sve do ekipa koje sam treniram (mlađe kategorije). Počeo sam da nabavljam literaturu (naravno iz inostranstva, jer takvu literaturu ne mogu da pronađem u okolini), pravim svoje tabele u Ekselu i da istražujem. Shvatio sam da se u ovim podacima krije nezamislivo mnogo uglova iz kojih se učinak tima ili igrača može posmatrati i zaista vrednovati. Iako se apsolutno slažem da je iskustvo i osećaj veoma važan za košarku, lepo je imati određene informacije crno na belo, bar za trenera ekipe, koji će na taj način imati bolju sliku o stvarnom stanju tima, formi igrača i ostalim, sličnim stvarima. Nadam se da će oni koji su zainteresovani za ove, po meni zlata vredne informacije, na ovoj stranici pronaći inspiraciju, kako bi i sami krenuli u istraživanje. Takođe, nadam se da će i informacije koje budem postavljao biti od koristi u budućim istraživanjima.