Svi ljubitelji košarke (i drugih sportova uopšte) večito teže nekakvom rangiranju. Večito se bavimo pitanjima poput onih, ko je najbolji igrač, MVP, najbolji strelac, asistent i slično... U ovom tekstu, pozabavićemo se upoređivanjem parametara napredne i klasične statistike, kako bismo razbili neke od stereotipa vrednovanja. Ovo je rad koji sam pisao prethodne godine, a iako se radi o NBA ligi, želim da ga podelim kako bi se podstaklo razmišljanje dalje od običnih parametara...
Tema ovog teksta predstavlja ispitivanje statistički značajnih razlika u rangiranju igrača u određenim statističkim parametrima (procenat šuta, asistencije, skokovi i izgubljene lopte), između klasične i napredne statistike.
METOD
Uzorak entiteta čini ukupno 58 igrača NBA lige, po 20 najbolje rangiranih u ispitivanim kategorijama, (neki igrači se pojavljuju u nekoliko varijabli) u 4 statistička parametra, prema klasičnoj statistici, u sezoni 2012/2013.
Uzorak mernih instrumenata činilo je 8 statističkih (po 4 klasična i napredna) pokazatelja.
KLASIČNI vs NAPREDNI parametri:
Objašnjenje naprednih parametara možete pronaći na stranici ALATKE, ali napomenuću da TS% obuhvata i slobodna bacanja u ukupan procenat šuta (na taj način obuhvata sve načine na koje igrač može da poentira), TRB% predstavlja procenat skokova koje igrač ostvari, od svih dostupnih skokova za vreme koje on provede u igri, hAST% predstavlja procenat napada koje igrač završi asistencijom, od svih napada koje on završi na utakmici, dok je TOV% isto kao i hAST%, samo za izgubljene lopte.
ANALIZA REZULTATA
Obzirom na to da je za tumačenje rezultata neophodno određeno znanje iz statistike, ne bih želeo da opterećujem time ovde, pa ukoliko nekog interesuju rezlutati, može ih pogledati na kraju teksta, a mi ćemo odmah preći na analizu.
Analizom rezultata, dolazimo do zaključka da postoji statistički značajna razlika u rangiranju igrača na klasičan i napredan način, kada su u pitanju skokovi, procenat šuta i izgbljene lopte, kao i statistička značajnost za asistencije.
Kada su u pitanju skokovi, samo 4 od 20 igrača bilo bolje rangirano klasičnom metodom nego naprednom.
Posmatrajući rezultate koji se odnose na razlike u rangiranju za procenat šuta, možemo zaključiti da je samo 1 igrač imao manju vrednost u varijabli „Procenat šuta po utakmici“ nego u varijabli „Pravi procenat šuta“, dakle čak 19 igrača ima bolji rang naprednom metodom nego klasičnom.
Ova informacija je značajna zbog toga što je logično da najbolji procenat šuta imaju igrači koji igraju na centarskoj poziciji i većinu svojih šuteva izvode iz neposredne blizine u odnosu na koš. Lista najboljih igrača u varijabli „Prosečan procenat šuta“ (klasična statistika) potvrđuje ovu izjavu, obzirom na to da čak 17 od 20 najbolje rangiranih igrača igra na poziciji centra ili krilnog centra. Kada uzmemo u obzir i slobodna bacanja u okviru formule za naprednu statistiku, dobijamo realniju sliku o stvarnom procentu šuta (obzirom na to da centri imaju slabiji procenat u odnosu na bekove i krila u ovom parametru).
Odličan primer za ovu tvrdnju, možemo naći u slučaju košarkaša „Hjuston Roketsa“, Omera Ašika, koji zauzima visoko 11. mesto u procentu šuta na rang listi klasične metode u sezoni 2012/2013, dok se zbog lošeg procenta pogođenih slobodnih bacanja (56%), na rang listi napredne statistike za „Pravi procenat šuta“ nalazi tek na 102. mestu!
Najbolji primer razlika u rangiranju, možemo videti na rezultatima analize koje se odnose na razlike u rangiranju prema izgubljenim loptama, obzirom na to da svih 20 rangiranih igrača ima bolju (manju) vrednost na rang listi klasične statistike.
Objašnjenje leži u tome što su vodeći igrači u varijabli „Prosečan broj izgubljenih lopti po utakmici“ uglavnom organizatori igre (10 plejmejkera) i bekovi. Naravno, igrači na ovim pozicijama imaju loptu u svom posedu mnogo više nego igrači koji igraju na krilinim i centarskim pozicijama, pa je logično da upravo bekovi gube više lopti po utakmici. Ipak, ako pogledamo koliki je procenat izgubljenih lopti u odnosu na broj napada koji posmatrani igrači završe, shvatićemo da su bekovi pouzdaniji od igrača na ostalim pozicijama. U prilog ovoj tvrdnji ide i primer Kobi Brajanta, košarkaša Los Anđeles Lejkersa koji je u analiziranoj sezoni zauzeo treće mesto po broju izgubljenih lopti po utakmici, međutim na rang listi napredne statistike, zauzima tek 181. mesto po procentu izgubljenih lopti u odnosu na napade koje završi.
Na kraju, diskutabilno i najzanimljiviji rezultati se odnose na razlike u rangiranju prema asistencijama. Čak 12 rangiranih igrača ima bolju (manju) vrednost na rang listi napredne statistike, 4 igrača imaju istu vrednost, dok samo njih 4 ima bolju vredonst na rang listi klasične statistike.
Dakle, statistička značajnost postoji čak i u ovoj varijabli, iako nam ona daje informacije o dve logički (i statistički) veoma povezana statistička pokazatelja. Obzirom na ulogu organizatora igre (plejmejkera) očekivano je da će igrači koji igraju na ovoj poziciji imati najbolje rezultate u varijablama koje se tiču asistencija u obe kategorije koje upoređujemo, što nije slučaj sa izgubljenim loptama na primer, ali ipak, statistički značajna razlika postoji.
Toliko za danas, nadam se da će ovaj tekst skrenuti pažnju na različite načine na koje je moguće rangirati "najbolje". Uskoro ću se pozabaviti i "našim" sistemom za vrednovanje najboljih, tačnije indeksom uspešnosti (korisnosti) i njegovim manama...
METOD
Uzorak entiteta čini ukupno 58 igrača NBA lige, po 20 najbolje rangiranih u ispitivanim kategorijama, (neki igrači se pojavljuju u nekoliko varijabli) u 4 statistička parametra, prema klasičnoj statistici, u sezoni 2012/2013.
Uzorak mernih instrumenata činilo je 8 statističkih (po 4 klasična i napredna) pokazatelja.
KLASIČNI vs NAPREDNI parametri:
- Procenat šuta VS TS%
- Prosek skokova po utakmici VS TRB%
- Prosek asistencija po utakmici VS hAST%
- Prosek izgubljenih lopti po utakmici VS TOV%
Objašnjenje naprednih parametara možete pronaći na stranici ALATKE, ali napomenuću da TS% obuhvata i slobodna bacanja u ukupan procenat šuta (na taj način obuhvata sve načine na koje igrač može da poentira), TRB% predstavlja procenat skokova koje igrač ostvari, od svih dostupnih skokova za vreme koje on provede u igri, hAST% predstavlja procenat napada koje igrač završi asistencijom, od svih napada koje on završi na utakmici, dok je TOV% isto kao i hAST%, samo za izgubljene lopte.
ANALIZA REZULTATA
Obzirom na to da je za tumačenje rezultata neophodno određeno znanje iz statistike, ne bih želeo da opterećujem time ovde, pa ukoliko nekog interesuju rezlutati, može ih pogledati na kraju teksta, a mi ćemo odmah preći na analizu.
Analizom rezultata, dolazimo do zaključka da postoji statistički značajna razlika u rangiranju igrača na klasičan i napredan način, kada su u pitanju skokovi, procenat šuta i izgbljene lopte, kao i statistička značajnost za asistencije.
Kada su u pitanju skokovi, samo 4 od 20 igrača bilo bolje rangirano klasičnom metodom nego naprednom.
Posmatrajući rezultate koji se odnose na razlike u rangiranju za procenat šuta, možemo zaključiti da je samo 1 igrač imao manju vrednost u varijabli „Procenat šuta po utakmici“ nego u varijabli „Pravi procenat šuta“, dakle čak 19 igrača ima bolji rang naprednom metodom nego klasičnom.
Ova informacija je značajna zbog toga što je logično da najbolji procenat šuta imaju igrači koji igraju na centarskoj poziciji i većinu svojih šuteva izvode iz neposredne blizine u odnosu na koš. Lista najboljih igrača u varijabli „Prosečan procenat šuta“ (klasična statistika) potvrđuje ovu izjavu, obzirom na to da čak 17 od 20 najbolje rangiranih igrača igra na poziciji centra ili krilnog centra. Kada uzmemo u obzir i slobodna bacanja u okviru formule za naprednu statistiku, dobijamo realniju sliku o stvarnom procentu šuta (obzirom na to da centri imaju slabiji procenat u odnosu na bekove i krila u ovom parametru).
Odličan primer za ovu tvrdnju, možemo naći u slučaju košarkaša „Hjuston Roketsa“, Omera Ašika, koji zauzima visoko 11. mesto u procentu šuta na rang listi klasične metode u sezoni 2012/2013, dok se zbog lošeg procenta pogođenih slobodnih bacanja (56%), na rang listi napredne statistike za „Pravi procenat šuta“ nalazi tek na 102. mestu!
Najbolji primer razlika u rangiranju, možemo videti na rezultatima analize koje se odnose na razlike u rangiranju prema izgubljenim loptama, obzirom na to da svih 20 rangiranih igrača ima bolju (manju) vrednost na rang listi klasične statistike.
Objašnjenje leži u tome što su vodeći igrači u varijabli „Prosečan broj izgubljenih lopti po utakmici“ uglavnom organizatori igre (10 plejmejkera) i bekovi. Naravno, igrači na ovim pozicijama imaju loptu u svom posedu mnogo više nego igrači koji igraju na krilinim i centarskim pozicijama, pa je logično da upravo bekovi gube više lopti po utakmici. Ipak, ako pogledamo koliki je procenat izgubljenih lopti u odnosu na broj napada koji posmatrani igrači završe, shvatićemo da su bekovi pouzdaniji od igrača na ostalim pozicijama. U prilog ovoj tvrdnji ide i primer Kobi Brajanta, košarkaša Los Anđeles Lejkersa koji je u analiziranoj sezoni zauzeo treće mesto po broju izgubljenih lopti po utakmici, međutim na rang listi napredne statistike, zauzima tek 181. mesto po procentu izgubljenih lopti u odnosu na napade koje završi.
Na kraju, diskutabilno i najzanimljiviji rezultati se odnose na razlike u rangiranju prema asistencijama. Čak 12 rangiranih igrača ima bolju (manju) vrednost na rang listi napredne statistike, 4 igrača imaju istu vrednost, dok samo njih 4 ima bolju vredonst na rang listi klasične statistike.
Dakle, statistička značajnost postoji čak i u ovoj varijabli, iako nam ona daje informacije o dve logički (i statistički) veoma povezana statistička pokazatelja. Obzirom na ulogu organizatora igre (plejmejkera) očekivano je da će igrači koji igraju na ovoj poziciji imati najbolje rezultate u varijablama koje se tiču asistencija u obe kategorije koje upoređujemo, što nije slučaj sa izgubljenim loptama na primer, ali ipak, statistički značajna razlika postoji.
Toliko za danas, nadam se da će ovaj tekst skrenuti pažnju na različite načine na koje je moguće rangirati "najbolje". Uskoro ću se pozabaviti i "našim" sistemom za vrednovanje najboljih, tačnije indeksom uspešnosti (korisnosti) i njegovim manama...